FORMA KOJA IGRA U LJUDIMA
Kad ljudi shvate da su stvarnost u kojoj žive, shvate da je to dilema u njima, a ne znanje, i ne istina koja ih vodi, već su samo stvarnost kojoj pripadaju, a to je stanje igre, ili stanje uma, ili stanje suštine u njima, i shvate da pripadaju ljudima, a ne svecima, ili bogovima, ili idealnom, s tim da u isto vreme shvate sebe, jer su suštine sebe, ili su stanja igre, ili su stanja stvarnosti, a to je ideja o ljudima, ili ideja o postojanju koja nije njihova, i koja igra u njima, a ta ideja u njima nije sklad igre, i nije sklad suština, ili istina u njima, jer je to sklad sklada, ni sklad igre, već samo stvarnost kojoj pripadaju. To je ideja o ljudima, i to je ideja o ideji koja se razvija, i sve je to delo nekoga, a ne kako ljudi misle, i ne kako neki ljudi veruju. Sve je ovo samo stvarnost, ili celina koja zna za sebe, ili ideja koja igra u ljudima, a ne forma, i ne suština, i ne igra igre, ili igra, jer sve što ljudi jesu to je suština sa imenom, ili suština koja govori, a to je stvarnost, ili stanje, ili igra koja zna, a to je formula istine, ili formula suštine, ili stvarnost koja jeste, i to ona koja je ljudima poznata.
Forma, igra, istina, suština, ili istina sa imenom, ili stanje sa igrom, sve je to deo onoga što ljudi jesu, i kad ljudi shvate sebe, ili kad shvate suštine, to je igra, ili istina, ili stanje. A to je suština posebnosti, ili suština istine, ili suština stvarnosti, i sve je to ono što ljudi jesu. I kad se dogodi da shvate igru, ili da shvate stanja, ili da shvate suštine, to su ljudi stradanja, jer se nakon toga odvaja iz njih igra, ili istina, ili suština, ili istina sa igrom, i sve se gasi.
Suština u ljudima nije igra, ona je stabilna, a kad se dogodi da ljudi shvate deo suštine, ili deo istine, nastaje nestajanje, ili gubitak koji oni ne primete, i nastaje starenje, ili gubitak dela istine u njima, to je sklad igre, ili sklad suštine, i na taj način se razvija umiranje, ili nestanak, i to na igri igre, ili na igri suštine, i sve se gasi. A kad se gasi, to je igra umiranja, ili umiranje igre, ili umiranje stanja, i sve se gasi, pa se kod ljudi pojavi igra umiranja, ili nestajanja, a oni to shvate kao sukob igre, ili sukob istine, ili sukob imena, i sve je u njima sukob. To je proces starenja, ili proces nestajanja, i kad ljudi shvate da je to proces, i da se taj proces može usporiti, ili ugasiti, nastaje borba igre, ili borba suštine sa imenom, ili sa suštinama, i sve je to sukob u njima, a taj sukob ubije istine, ili ubije stvarnost, ili ubije suštinu igre, i sve se svede na posebnosti koje su moguće. A te posebnosti su sposobnost, ili spoznaja igre, ili imena, ili stanja, ili igre, i sve je to ideja o ljudima, ili ideja o postojanju, i sve se to dogodi, jer ljudi veruju sebi, a ne ljudima, i veruju da su shvatili stanja, ili da su shvatili suštine. I sve je to ideja o postojanju, ili ideja o opstanku koja igra u ljudima, pa ljudi veruju, ili igraju ili se pokrenu u igru sebe, ili u igru suštine, ili u igru stvarnosti, a to je igra opstanka, ili igra dugovečnosti.
A kad se razvije igra imena, ili igra suštine, ili igra stanja, ljudi postaju stvarnost, a ne ljudi, i kad stvarnost postaje igra, i kad ta stvarnost igra u njima, oni igraju za sebe, ili za druge. To je istina, ili igra, ili stanje, ili suština, i sve se razvija, ili sve igra, ili sve pokreće igra koja zna, ili igra koja veruje, jer je to ideja o ljudima, ili ideja o posebnostima, ili ideja o razvoju, i sve je to osnov igre, i sve je to osnov istine, jer je to igra uma, ili igra mozga, ili igra svesti. Sve je to istina, a nje nema, ili sve je to igra, a igra igra, i razvija, ili ubija, i sve se to dogodi, a da ljudi toga nisu svesni. A kad postanu svesni toga, igre se gase, a oni umiru.
Kad se u ljudima formira igra, ili stanje, nastaje formula igre, ili formula stanja, a to su sklad, ili nesklad. Pa kad su ljudi neskladu, nastaje igra imena, ili igra suštine, a to su suštine koje igraju u ljudima, one su nosioci igre, ili nosioci stanja, a stanja su brojna, i promenljiva. I kad se dogodi da promenljivo stanje veruje, ili misli, to su stradanja, kao što se dogodi ljudima sklonim stanju imena, ili stanju suštine, ili stanju suštine sa igrom, i sve su to paranoični, i nestabilni ljudi, ili ljudi sa igrom uma koja igra za sebe, a ne za njih. Sve je ovo igra, a ta igra igra, ili misli, i sve je to istina, ili istina o ljudima o kojima pišem, i sve se to dogodi, ili se razvije u ljudima, i igra u njima kao stanje, ili kao posebnost, ili kao suština, ili forma, ili istina, ili suština, ili igra koja zna, ili igra koja misli, ili igra koja veruje. I sve je to stanje, i sve je to igra, i sve je to osnov, i sve je to stvarnost koja zna. I kad se dogodi da ljudi veruju sebi, ili istini u sebi, nastaje stanje igre, ili stanje imena, ili stanje suštine, i sve je to verovanje, ili igra, ili stvarnost, ili celina koja zna, i igra.
Igra koja igra u ljudima, je stvarnost, i celina, ili suština stanja, a to je um, igra uma, igra stanja, ili igra suštine. I sve je to suština igre, ili suština stvarnosti, a to znači da je u ljudima igra imena, igra istine, igra stanja, ili igra stvarnosti. I sve je to stanje igre, i sve je to stanje koje jeste, a to su ljudi, ili igre u njima. I sve igre u ljudima su suština sebe, ili su suština istine, i sve je to stvarnost koja igra, ili se razvija u ljudima, pa ljudi igraju sa imenom, ili sa istinom, ili sa stanjem, ili sa igrom koja zna, i veruje, ili znanjem koje igra kao suština sebe, a to su znanja sa kojima se ljudi rađaju.