POSVETA UMU
Sve je istina, ili igra, i sve je um u osnovi istine, ili u igri sebe, i u igri je stvarnosti koja razvija osnov, pa govorimo da je um u imenu, i u osnovi, ili da je um u igri stanja, ili u igri suštine, što je celina posebnosti. A kad um razvije ime, ili kad razvije stanje istine, ili stanje stvarnosti, ili celinu istine o ljudima, ili istinu koja igra za ljude u imenu, ili u osnovi, to je stanje uma, i to je stanje igre, ili je stanje suštine. I sve je to stvarnost, i sve je to um, i sve je to posebnost i stvarnost, i nauka, ili igra, ili stanje, i sve je to istina koja zna. I sve u umu je ime, ili istina, ili stanje, što je celina uma, a dogodi se kao posebnost, ili kao stvarnost koja zna, i veruje, a to je um igre sa imenom, ili je um sa imenom, ili sa stanjem. I kad je um u imenu, i kad je um u osnovi, on igra za sebe, i za ljude, i veruje sebi, i veruje ljudima samo ako shvate da je um u igri. I sve je to um, i sve je to istina o postojanju, ili o igri sebe, ili o igri stanja, jer je to um u osnovi, ili je to um u igri. I sve je to osnov, i sve je to istina, i sve to igra, i razvija sebe, jer um je stanje, i stvarnost, i celina, i igra, a u isto vreme je stanje sebe, ili stanje igre, ili stanje osnove. I sve je to um, i sve je to istina, i sve to igra, i razvija igru, i to onu koja je igra večnog, ili igra večnosti, ili istina stanja, i sve je to osnov koji jeste. Sve je to igra, i sve je to stvarnost, i sve je to istina.
Um je igra, i stanje, i celina, i igra i suština, i stvarnost, i stanje, i celina, i sve to jeste jer je večan, i deo je večnog, i deo je istina o postojanju, i deo je stvarnosti koja zna, što je značajno za ljude, jer se ostvaruju u igri, i u osnovi koja nosi istinu, ili igru, što je celina uma. To su posebnosti istine, ili igre, što nas čini izuzetnim. I sve što um jeste, to je igra uma sa imenom, igra uma sa istinom, igra uma sa suštinama, ili sa večnošću koja zna, i sve je to igra, i sve je to stanje, koja je za ljude osnov, ili igra mozgova. A za um se kaže, on je istina i stanje, i celina, i igra, a nije večan, jer je to samo igra, a igra u večnom je suština sebe, ili suština stanja. Pa kažemo um je stanje igre, stanje stvarnosti, stanje istine, i sve je to večno, pa i um, i zato je um u igri koja sve pokreće. I sve je ovo posebnost koja je značajna za ljude.