OSNOV IGRE
Kad razviješ osnovu, ili kad pokreneš suštine, pojavi se um sa imenom, ili um sa stvarnostima, a to je nesvesno, ili celina stvarnosti u ljudima koja igra kao posebnost, i kao suština stanja, ili kao suština istine, ili suština stvarnosti, a to je igra suštine, ili igra stvarnosti. I sve je to nesvesno, ili osnov igre, ili osnov istine, ili istina koja se dogodi, jer je to posebnost koja zna za sebe, i to je ličnost koja se formira u procesu rađanja. Ovo je posebnost koja govori, i razvija sebe, ili razvija suštine, i pokreće um, i pokreće osnovu mozga, ili razvija mozak sa istinom, ili sa stvarnostima, što je celina koja igra, i celina koja zna, i veruje. I sve je to nesvesno, ili celina uma, i celina istine sa imenom. I sve to igra u igri sebe, i sve to igra u osnovi, i sve je to kolektivno nesvesno, ili kolektivno svesno, sa istinom, ili sa stanjem. Pa kažemo, nesvesno, i svesno su stanja uma, ili stanja igre, ili stanja posebnosti, što je celina koja govori. A kad se dogodi da svest igra kao kolektivno, to je um sa imenom, ili um sa stanjem. A kad nesvesno igra u kolektivnom, to je istina o ljudima, ili je istina o postojanju. I sve je to osnov, ili istina o fomiranju. I sve ovo igra u ljudima, a da oni toga nisu svesni, i nisu shvaćeni kao igra uma, i nisu shvaćeni kao istina, ni kao stvarnost, ili stanje, pa govorimo o kolektivnom, a to je samo igra reči, a nije igra stanja, pa se govori da kolektivno igra sa imenom, ili sa istinom, i to se dogodi kad god um veruje. A kad se dogodi igra uma u imenu, ili u osnovi, to je stanje koje um razvija, pa kolektivno igra sa imenom istine, ili sa imenom stvarnosti, i sve je to istina, i sve je to stvarnost, i sve je to kolektivno.