Igrom istine u imenu, i igrom stanja u osnovi, dogodi se stanje stanja, pa igre razviju sebe, i razviju suštine, i razviju stanja, ili igre, ili suštine, i sve to u igri koja sprečava sukob igre, i sukob stanja, ili sprečava igre stanja da razviju osnov, ili da razviju stanja stanja. I sve to da bi sačuvali igre života. I sve to u službi istine, ili u službi stanja, ili igre stvarnosti. A igra stvarnosti je igra mozga, ili igre uma, ili igre suštine, i sve je to služba istne, i služba stanja. A stanja igraju u igri stanja, i u igri suštine, i sve se u ljudima menja, i razvija, pa govorimo da je to stanje koje suzbija stradanja, ili nestajanja, i ubijanja. I to ubijanja u ljudskim sukobima. Ovo može da se dogodi igrom sebe, ili igrom stvarnosti, s tim da verujemo, i da igramo sa imenom, ili sa stanjem. I sve je to igra, i sve je to stanje, pa govorimo da je ovo početak igre, i početak istine, koja razvija istinu, i igra za sukob igre, a ne sukob ljudi, i sukob stvarnosti, a ne sukob naroda i država. I sve je to u skladu sa imenom, ili je u skladu sa imenom stanja, ili imenom igre, i imenom osnove. I sve to igra za mir, i razum u imenu, i za mir u igri stanja, ili za mir u igri suštine, i sve je to mir, i sve je to razum u igri sebe, ili u igri suštine. I sve je ovo samo pokušaj igre, i pokušaj stanja koja igraju da se dogodi mir koji je neophodan da bi se sačuvala civilizacija. Svaki mir je posebnost, i celina sebe, pa ga treba razvijati.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *