STANJE KOJE IGRA ZA POKRETANJE

STANJE KOJE IGRA ZA POKRTANJE

Kad god igraš za sebe nosiš sebe i nosiš onaj deo sebe koji je igra, a igra nosi i vraća. Ovo je celina koja se događa ili ne događa u vremenu, s tim da vreme igra. Sve se dogodi samo kad ljudi shvate da je igra u njima, a ako ne shvate onda igra igra ono što ona misli i nosi za sebe, a ne za one u kojima je. To je igra sebe koja igra za ljude i nosi deo sebe u igru, a sve što nosi vraća i igra. Ona nije celina, a jeste, a to što jeste igra i stalno igra i nosi deo onoga što jesmo, i vraća i stalno vraća i igra, a da u isto vreme nije celina, a jeste i to što jeste igra i zna. To je odnos, a odnos nije, i nije ništa drugo do odgovor moga. Ne treba verivatu da je sve kako treba, dok se ne pokrene celina igre u meni, i celina odnosa u meni, i celina odnosa sebe u igri, i celina koja nosi sebe u igru a da ne zna, i celina igre odnosa u igri koja se nalazi u meni i igra sebe koja nije celina, a jeste i sve druge celine. Tek tada mogu biti ono što trea da budem, da igram i da znam i da igram i da mislim, i da igram i da budem ono što jesam, a nisam i da igram i da u isto vreme nosim sebe i druge u vreme i van vremena i da igram za opstanak i da igram za opstanak istine i sebe, a da nikada nikoga ne povredim. Sve što sam napisao jeste, to je igra, a niije, a to što nije jeste i to igra opstanka mene, moje dece i porodice i opstanak ljudi. Tako dolazimo do onih igara koje nose i ostvaruju sebe, a nisu deo nas, a igraju i nose ono što mi jesmo, a to su igre uma i igre razuma, igre sebe ili igre koje nose sebe u naš deo koji mislimo da je onaj koji nam je najpotrebniji, a to su igre koje pokreće igra, ili mozgovi, a to su igre sebe i igre koje nisu ništa drugo nego ono što nama treba, a to su celine koje nose i vraćaju, što je posebnost koju treba prihvatiti i negovati. Igrati za sebe i verovati da igraš ono što treba je poseban zadatak i poseban odnos prema sebi i veoma je važno znati da igraš baš ono što treba, a kad to znaš, znaš da je igra samo onaj deo koji jeste, i to je celina koja nosi i vraća i ostavlja i to onaj deo nas koji nam je potreban za opstanak. Sve ovo jeste. Sve što je napisano nosi deo istine onama, i deo istine o onome što jesmo, a to je celina istine1, i celina istine o nama. I to je ono što jeste, a to što jeste je celina istine, i celina istine o ljudima.