FORMULA IGRE SA IMENOM

FORMA IGRE SA IMENOM

Stanje igre sa formom istine, i forma koja ubijia sa porukom koja se prenosi snovima. Nosi igru igre sa imenom i igru suštine. A kad se razvije suština u igri sebe, ili igri stanja, virtuelno se menja, pa snovi postaju jasni, i razumljivi, jer je to istina koja se dogodi. A kad virtuelno igra za sebe, to je zona sna, nastaje košmar, jer ljudi ne mogu da shvate san, ako nije jednostavan. Sve jednostavne snove razvijaju u sećanju, jer ime je to stvarnost koja ne shvataju. A kad se dogodi da san nosi poruku veruju da je to od boga. I kad god veruju da je to od boga oni veruju da su posebni, ili da su zaslužili da im se bog javi. I sve je to forma igre sa imenom, ili forma koja igra za budućnost, jer je to osnov igre, i osnov istine, što je celina koja zna. A kad celina zna, to je osnov imena, ili osnov suštine, i sve je to forma koja igra, i razvija, a ne ubija.

Sve igre u zoni sna, su suštine stanja, ili su suštine igre, a ne forma, jer forma ubija, a igra za sebe, i sve forme u zoni sna su stanje, a ne forma, zato ljudi žive. Kad bi se dogodilo da forma u zoni sna igra, ljudi bi umirali mlađi. Sve je ovo igra uma, i igra stanja, ili igra suštine, jer je to postojanje u igri. A postojanje u ljudima koje je njihvo obeležje, igra samo kad igra sa imenom, ili igra sa istinom, i sve je to istina koja se dogodi. Jer kada se dogodi istina, ili igra uma, virtuelno-zona sna, nosi stanje igre, ili stanje suštine, i sve je to stanje koje se dogodi. A kad se dogodi igra u zoni sna, dogodi se i san, ili poruka koju treba shvatiti, i zapamtiti.

Formula igre, ili formula stanja u zoni sna, nije moguća, sem kada se virtuelno, ili zona sna prenese u osam, a to je stanje igre, ili stanje osnove, ili stanje igre sa imenom, i sve je to osnov koji se dogodi. A kad se dogodi osam igra, i razvija formulu, ili je poništava, jer je neprirodna. Sve neprirodno se poništava u osam, i neprirodno u igri imena, ili u igri stanja mora da se razvija samo u osam, ili u osam igram, što je celina koja se dogodi. I sve to u igri sebe, i sve to u igri stanja, i sve to u igri igre, i sve je to virtuelno ili zona sna, i zona igre, i zona suštine, ili zona stanja. A sve to zna sebe, i sve to zna za stanja, i sve je to osam, ili zona, ili stanje, ili igra. Pa se kaže, to je osnov igre, ili osnov istine, a to nije stanje uma, i nije stanje igre, već stanje posebnosti koja se dogodi.

A kad dođu godine starosti, kod ljudi se pojavi zona imena, ili zona stvarnosti, što jeste virtuelno, ali nije zona sna. Tada ljudi shvate da je svaka igra u njima igra stvarnosti, ili igra života, i sve se u njima menja. Tako postaju usamljeni, i shvate da je život na izmaku, ili blizu kraja, i shvate da su snovi bili poruka, a o tome ne govore. I tada shvate da je virtuelno ili zona sna, njihova budućnost samo ako prihvate da je umiranje deo stanja, ili deo shvatanja ili poimanja, jedinstvenost ili budućnost igre u narednom krugu, ili u narednom rađanju. I tek tada ljudi prihvate da je umiranje proces, ili stanje koje se razvija u nekom vremenu. A virtuelno se menja, i nije više zona sna, već zona prihvata, ili prijema u novi „svet“, mada to nije, ili prihvat u zonu pokojnika. Sve je to zona, i sve je to virtuleno, i sve je to igra uma, ili igra stanja, i sve je to postojanje, ili igra, ili stanje. I sve se u ljudima menja, prihvata, i razvija kao kad se pokrene igra, ili kad se pokrene suština, ili istina. A kad se dogodi igra uma, ili igra stanja kod onih koji preminu, oni igraju za razvoj, ili za pripremu za ulazak u novi krug rađanja, ili ponovnog formiranja nove ličnosti. I dogodi se ime, ili se razvije suština, što je celina forme, ili celina suštine, jer je to postojanje u osnovi, ili je postojanje u igri. I sve je to postojanje u ljudima, jer je to njihovo obeležje, ko su.

Kad god se dogodi igra uma, ili igra suštine, potrebne su godine igre uma, ili godine igre suštine da bi se obezbedila igra koja može da nas razvija u skladu sa postojanjem, ili sa osnovom, ili sa stanjem, i sve se to dogodi, i sve se to razvije, ili igra sa imenom, ili sa osnovom. I to je igra uma, i to je igra istine, i sve se dogodi, jer postojanje veruje, i razvija sebe, i razvija suštinu, ili ime. I na taj način ljudi pokreću sebe, ili pokreću suštine sa imenom, ili suštine sa istinom, i to je osnov, i to je igra, i to je stvarnost, i to ona stvarnost koja nas razvija, a postojanje menja sebe, ili menja suštine, i dogodi se suština stvarnosti, ili suština stanja, a to su dimenzije igre, ili dimenzije suština, ili igre sa imenom. I sve se pomera u ritmu igre, ili u ritmu osnove, ili u ritmu suštine, i sve je to promena koja se dogodi ljudima, jer su pokrenuli igru imena, ili su pokrenuli igru stvarnosti, i to one stvarnosti koja zna, i veruje. I sve je to osnov igre, i sve je to osnov istine, a to su dimenzije posebnosti koje se dogode. A kad god se dogode nastaje promena u osnovi, ili u celinama, i sve se to menja u skladu sa igrom, ili u skladu sa imenom, ili u skladu sa stanjem, i osnovom koja zna. To je stvarnost, i to ona koja igra, i veruje, zna, i igra, i zna da zna, a to su nauke i stvarnosti, i celine, i sve to u igri posebnosti, ili u igri suštine, jer je to opasnost od igre koja ubija, i koja zna. A to su opasnosti od nestajanja, ili ubijanja igre, što se dogodi samo onim ljudima koji veruju da su postojanja u njima jedinstvena u odnosu na druge. Takav stav ljudi imaju u imenu, ili u osnovi, ili u nematerijalnom delu. Ti ljudi stradaju od nestajanja, ili ubijanja igre, ili ubijanja stvarnosti, ili nestajanje suštine, i istine. To je sklad nesklada sa imenom, ili je sklad nesklada suštine i sve je to postojanje koje jeste, ili ono što jesmo, ili ko smo.