POSTOJANJE KAO CELINA KOJA VERUJE
Razvojem stvarnosti, ili celina istine sa imenom, je suština sebe, ili suština igre, i sve je to istina, i sve je to stanje, pa govorimo da je kombinatorika igra istine, ili igra stanja, s tim da verujemo da je to istina koja se dogodi. I kad se dogodi, mi smo u igri, ili smo u stvarnosti, što je celina koja igra, i koja zna. Pa se kaže to je istina, i stanje, i celina, i igra, i suštna koja govori, ili koja predviđa, i razvija, i igra kao stanje, ili igra kao suština, ili je u celini istina koja zna, i veruje, i dogodi se. To su stvarnosti, stanja, igre, istine, i forme koje govore, jer je to frekvencija istine, ili frekvencija suštine, i sve je to osnov igre, ili osnov istine, i sve je to kombinatorika. To je stvarnost koja igra u igri sebe, ili u igri stvarnosti, što je celina koja zna, i veruje. I sve je to igra igre, ili igra suštine, i sve to zna, i veruje. A ljudi misle da je to igra istine, ili da je to istina forme, ili forma stanja, a dogodi se igra, ili se dogodi suština, pa kažemo, to je ime, ili stanje, ili stvarnost, i sve je to u kombinaciji koja znači, i koja igra, i razvija suštine, i stanja, ili igra za sebe. Sve su ovo suštine, ili igre, ili suštine sa imenom, ili sa stvarnostima, što je celina koja igra i razvija sebe, veruje, i igra, a to je osnov igre, ili osnov istine, što je celina postojanja, i stvarnosti, što gradi, razvija ili stvara.