UBIJANJE FENOMENOM
Kad um pokrene igru istine, nastaje stanje istine, ili stanje fenomena, a to je um igre, um istine, ili um suštine, i forma igre. I sve su to fenomeni sa igrom, ili fenomeni sa istinom, što je forma igre, ili forma suštine. I svi fenomeni su igre sa imenom, ili su igre sa stanjem, pa se pojavi fenomen igre uma, ili fenomen igre suštine. I sve je to stvarnost, ili nestajanje, ili ubijanje, ili igra stanja koja vodi ljude u nestajanje, ili u igre smrti, i smrt. I sve je to fenomen, i sve je to istina o igri, ili istina o igri suštine, i sve je to fenomen. U igri fenomena javlja se sukob igre, sa sukobom istine, i ubijanje kao posledica igre ljubavi. Pa ljudi koji vole, ili koji misle da vole, stradaju od ljubavi drugih ljudi. I kad god im se izrazi ljubav, ili se kaže, to je za njih ubijanje, ili nestajanje, ili ukidanje slobode. Ti ljudi uvek žele slobodu, jer ne prepoznaju sebe, ni ljude koji ih vole, zbog fenomena igre, ili zbog fenomena ubijanja, ili nestajanja. I kad god se dogodi da ti ljudi vole, to je sklad igre, i sklad stvarnosti, što je kod njih maksimum, ili vrhunac ljubavi, dogodi se lom igre, ili lom stvarnosti, pa se ljubav gasi, što je za njih gubitak, i nestanak sebe, ili nestanak suštine, jer oni ne prepoznaju suštine, i ne prepoznaju stvarnost, pa gubitak ljubavi smatraju smrću. Tada nose sebe u nestajanje, ili u igru suštine, pa gube ime, ili igru stvarnosti, i sve je to krah, ili nestajanje, i ubijanje. Sve ovo se dogodilo igri sebe, ili igri stanja kod žene koja igra za sebe, ili kod nestvarnosti istine, ili kod nestvarnosti stanja, što je gubitak igre, ili gubitak istine, i dovodi do kraha ljubavi, i nestajanje koje se razvija. Sve je to istina o posebnostima u igri, ili o fenomenu koji se pojavi, pa nestane. Ovo nije posebnost u osnovi, ili u igri sebe, ovo je posebnost ličnosti, i deo osnove koja se formira u ličnosti dva. I sve je ovo posebnost, i sve je ovo igra koja ubija, ili fenomen koji igra, i stanje koje se razvija. Pa kažemo, ovo ne treba verovati, već igrati, i misliti, i razvijati stanje istine, ili stanje osnove, što je celina koja igra, i koja zna. I kad se sve to razvije, ti ljudi su sami, i nesretni, pa ih treba voleti, i ćutati.
Fenomen igre, ili fenomen stvarnosti su delovi igre uma, ili delovi igre suštine, pa govorimo o fenomenu suštine sa imenom, ili suštine sa igrom. Zato se dogodi stradanje kad suština igra, ili kad suština razvija sebe, jer fenomen igra sa stvarnostima, ili sa stanjem, ili sa osnovom, i dolazi do forme koja ubija suštinu, ili uništava igru uma, ili igru suštine sa imenom. I sve je to ubijanje fenomenom, i to igrom u igri, ili igrom u osnovi. I sve je to sklad nečega, ili sklad sklada, tj nesklad igre, ili nesklad suštine. A fenomen igra za ubijanje kod reči, igram, verujem, razvijam, ili ubija igrom sebe, ili igrom stvarnosti, ili kad kažemo, ovo je ubijanje, a ne rast, ili razvoj. I sve je to fenomen, i sve je to sklad nesklada, i sve je to stradanje.