ODGOVOR
Kad god ljudi govore o pojavama epidemija ili pandemija virusnih bolesti, nagađanja su brojna, i neodgovorna, i nestručna, čime se nanosi velika šteta ljudima, a posebno zbog širenja neznanja, ljudi na taj način stiču pojam da nešto znaju, a to je u stvari neznanje, sem posebnosti onih koji veruju da su shvatili suštinu i da znaju ono što jeste, a to što jeste je znanje igre i igra posebnosti sa suštinom. Pa pokrećem igru istine, i pokrećem igru suštine da dam svoj odgovor na pojavu pandemije izazvane korona virusom. Govoriću samo ono što jeste, a to je stvarnost, i stanje, i celina igre u osnovi stanja imena, ili u osnovi stanja igre, što je celina o igri suštine, ili igri stvarosti, a to je osnov koji se dogodi, ili ne, jer su to u osnovi suštine stvarnosti, ili su suštine koje govore, ili koje razvijaju frekvencije u imenu, ili u osnovi stanja. I sve je to osnov igre, i sve je to osnov igre uma, ili osnov istine o ljudima.
Kad ljudi veruju sebi, nastaje stvarnost igre, ili stvarnost istine, a to je shvatanje igre, ili shvatanje osnove, ili imena. A kad se dogodi epidemija virusa, ili bolesti koja ubija, možemo govoriti samo o delu sklada koji je moguć, a da ljudi veruju, ili da ljudi pokrenu stradanja. To je sklad imena, ili sklad suštine, ili sklad stvarnosti, a u stvarnosti odgovornost za epidemije snosi sistem igre, i sistem suštine, ili sistem stvarnosti, ili celine koje govore. I sve je to nesklad igre sa imenom, nesklad istine sa igrom uma, ili nesklad sa stvarnostima, i sve je to nesklad igre, ili nesklad stvarnosti koja se dogodi. Pa su epidemije dugotrajne, i stradanja su neizbežna. Sve ovo igra u ljudima kao posebnost, jer je to u ljudima moguće, a ta posebnost kod sistema, ili kod celina, ili kod osove koja govori nije moguća. A ta nemogućnost je neopravdanost igre, ili neopravdanost istine, koja se dogodi. A kad se dogodi nesklad, i neopravdanost koja deluje kao posebnost, epidemije virusa su neizbežne. Ta okolnost, ili ta činjenica je sklad igre uma, i sklad igre istine je moguć, samo kad bi sistem igre, ili sistem suština igrao kao suština sebe, ili kao suština stvarnosti, i sve bi se dogodilo u skladu sa stanjem, ili u skladu sa stvarnostima, što je za ljude spas. I sve su ovo stvarnosti, ili celine igre, ili igre uma sa imenom, ili igre stanja koja govore, a to frekvencija imena, ili stvarnosti, što je celina koja zna, i igra.