ŽENE PREMA SEBI U IGRI – 2, ŽENE U SUŠTINAMA U IGRI

ŽENE PREMA SEBI U IGRI – 2

ŽENE SA SUŠTINAMA U IGRI

Muškarca su stanja, ili igre, s tim da veruju da su postojanje, ili igre koje veruju, a u stvarnosti, to su samo igre koje se dogode, jer su posebnost koja se dogodi, ili razvije. Pa kad muškarac veruje sebi, svojoj snazi, ili muškosti, postaje ime, a to je slabljenje imena, i slabljenje suštine, pa se razviju u postojanje, ili u svoje obeležje, i razvijaju se kao nestvarnost, ili negacija stvarnosti, ili kao posebnost koja ih vodi u avanture. Sve je to sklad igre, i sve je to sklad imena, ili igre, ili suština, i sve se razvija u skladu sa stanjem, ili u skladu sa imenom, i sve je to igra uma, ili igra koja može da ih razvije kao stanja koja znaju, ili kao forme koje znaju, ili kao stvarnost koja zna. A to su ljudi, muškarci, shvaćeni kao postojanje, ili kao stvarnost koja se dogodi.

Žene kao posebnost igre, ili kao posebnost istine, mogu da formiraju igru imena, ili da formiraju igru suštine, a da se ne menjaju kao muškarci. I kad god žene igraju sa imenom, ili sa istinom, one se razvijaju u skladu sa željom, ili voljom, ili idejom o sopstvenim vrednostima, i deluju u skladu sa igrom uma, ili u skladu sa istinom, a da u isto vreme ne predstavljaju opasnost igri, ili suštinama, i deluju u skladu sa imenom, u skladu sa stanjem, i sve je to sklad igre, sklad stvarnosti, ili sklad suštine. I sve je to igra, i sve je to osnov igre, i sve je to žena u igri stanja, ili u igri stvarnosti, a to je ideje o rastu, ideja o razvoju, ili igri i razvoju svoje uloge koje su svesne, jer svest kod žena igra za ostvarenje želje, a kod muškaraca za ostvarenje ideje o sebi, ili stava o sebi, što je suprotnost igri, i suprotnost suštinama. I sve žene u igri, i svi muškarci u igri su sklad imena, ili su sklad stvarnosti, i to je istina o postojanju, ili je istina o tome šta jesu, tj ono što ljudi jesu. I kad se govori o ljudima, ili o ženama i muškarcima, moramo govoriti da je to istinitost, ili stanje koje govori, a to su frekvencije koje igraju, razvijaju, ili ubijaju suštinu, i igru. I može se govoriti o spoju igre sa imenom, ili o spoju igre sa stanjem, a to su traume, ili stradanja, pa je važno reći, sve o ljudima, ili o ženama i muškarcima nije napisano, i nije sagledana u onom što nije prva ljudska realnost. Zato kad kažemo da su žene u igri, ili da su muškarci u igri, to nije sukob igre, već sukoba shvatanja, namera i igre u osnovi, ili u posebnostima. Pa su žene u igri stanja, a muškarci u igri imena, i to je sukob, a ne u osnovi, već u imenu. Tako se razvije stradanje, ili mržnja, i netrpeljivost koja ubija. Sve što se može reći o ženama, i muškarcima u sukobu, to ne netolerancija, neshvatanje, neposrednost igre, ili neposrednost stava, ili imena, i igre, to je sklad nesklada, a to je ubijanje, i nestajanje. Ili shvatiti da je igra uma, i igra istine kod žena uvek u osnovi, a kaod muškaraca u istini, i to je nesklad sklada, ili nesklad istine, i suštine. Zato treba verovati ženama, i igrati sa imenom, ili sa stvarnostima, i shvatiti da su one u igri stabilne, a muškarci nisu. Ovo je definicija stvarnosti, ili definicija stanja, ili igra imena, i igra suštine, i sve je to sklad igre, ili nesklad sklada, i sve se to ljudima dogodi.