IGRA EVOLUCIJE
Evoluciju razviti, i igrati sa imenom, ili sa stanjem, moguće je jer je to igra imena, ili igra suštine, i sve je to istina o postojanju, ili je igra stvaranja u igri sebe, ili u igri suštine. S tim da je u igri sebe van igre, ili van stanja, što nije zatvaranje. I kad se to razvije, shvatimo da je evolucija igra imena, ili igra suštine, ili igra stanja, ili igra igre, što je celina stvaranja, ili stvaranje u igri sa imenom, ili sa suštinama, i sve je to evolucija, i sve je to igra. A ta igra, i ta istina, i ta stvarnost, to je uspeh igre, ili uspeh istine, ili celina koja se dogodi. A dogodi se istina, ili se promeni izgled igre, ili izgled stvarnosti, ili se menja forma, ili igra, ili celina. I sve je to istina koja se dogodi igrom evolucije. I sve su ovo posebnosti, ili celine koje znaju, ili igre koje veruju, i sve je to u sklopu igre koja se dogodi. U igri evolucije, je važno, i značajno dokazati istinu, ili igru kao postojanje, ili kao stvarnost, ili kao suštinu, jer je to igra i to je stanje, i to je postojanje igre, ili razvoj stvarnosti, ili je istina koja se dogodi. I sve to u igri, i sve to u istini, ili u celinama, ili u osnovi sebe, ili u igri igre, i sve je to evolucija koja zna, i veruje, i igra.
• Sve istine, i sve igre koje se dogode u igri evolucije, to je um sa igrom, ili um sa istinom, ili um sa suštinama. I sve je to igra igre, ili igra stvarnosti, što je celina koja se razvija ili koja dokazuje sebe u igri postojanja. I sve u igri sebe, i sve u igri stanja, ili u igri suštine, što je celina koja igra, ili celina koja veruje. Sve to u osnovi nosi sebe, ili nosi stanja, ili igre, a to znači da je to istina sa imenom, ili istina sa stvarnostima, što je verovanje. A svako verovanje u ljudima je stanje istine, ili stanje osnove, ili stvarnost koja jeste, i sve je to zakon istine, ili zakon suštine, ili zakon postojanja, ili igre života. Pa se kaže da je to stvarnost, i stanje, i celina koja zna, a ta celina koja zna je ime, ili posebnost koja može da nas razvija u sklad sa istinom, ili u sklad sa stanjem u igri verovanja, ili istine. Zato je važno shvatiti stvarnost, ili celine istine, ili celine stvarnosti sa imenom, ili sa suštinama, pa govoriti o značaju evolucije u igri, ili o značaju igre evolucije, jer je to istina koja se dogodi. I ne treba verovati da se može sve shvatiti igrom, ili imenom, već osnovom, ili igrom stvarnosti, jer je to prirodno. Zato igramo sa imenom, i sa stvarnostima, i sa stanjima, i verujemo, i shvatimo da je zakon igre, ili zakon stvarnosti, ili celina u igri shvaćen samo ako shvatimo da je igra evolucije istina koja se dogodi, i kad se razvije suština koja igra kao stvarnost, ili kao stvarnost igre, i sve to u skladu sa imenom, ili sa stvarnostima u igri sebe, ili u igri stvarnosti koji se ne zatvaraju, jer je to istina o stanju, a ne igra.
Forma igre u igri kao pojam; igra u nama, i igra u onome što jesmo, a to što jesmo je istina, i stanje, i stvarnost, i deo suštine, i deo onoga što jeste, a to su stvarnosti nečega. I sve to igra, i sve to igra u nama, i sve je to istina, i to ona koja igra kao forma, a nje nema, i kao forma igre u igri koje ima u imenu, i u delu postojanja. I sve je to deo subatomskog dela istine o ljudima. Ovo je osnov stvarnosti, ili celina sa imenom, ili celina sa stanjem, i sve je to osnov, i sve je to suština koja zna, i igra. Pa kažemo, to je stanje uma ili stanje igre, ili istina sa stvarnostima koje se razvijaju. I sve to igra, ili se razvija, ili pokreće, a mi igramo sa imenom, ili sa istinom, i formiramo igru koja igra za budućnost, a to je C8, ili C2, s tim da verujemo da je to igra, i da je to osnov, ili celina, što je C3, ili C9. I sve to u igri sebe, i sve to u igri suštine, ili igre koja zna, a to je 8 (osam).