STANJE UMA I IGRA

STANJE UMA I IGRA

• Knjiga u igri istine je posebnost koja razvija igre uma i igre mozgova. A dogodi se posebnost koja veruje, i koja zna, što je celina istine, i celina stvarnost, što doprinosi stanju uma, ili suštinama, jer je knjiga stvarnost koja zna. I sve je to istina, i celina imena sa imenom u osnovi, ili sa stvarnostima u igri sebe, nose istinu, i nose stvarnost koja se dogodi, a dogodi se postojanje imena, ili postojanje stanja, što je celina koja formira stvarnosti, pa se razvije igra imena, ili se razvije stanje stvarnosti. I sve je to kolektivno u ljudima, ili u narodu, naciji, ili civilizaciji. A svako kolektivno igra preko istine, ili preko suština, i preko stvarnosti, što je celina osnove, ili je celina forme, ili stanja. Pa kad govorimo o razvoju knjige, ili uticaja na kolektivno, to je stvarnost, ili stanje, ili celina stvarnosti, što je stanje uma, stanje igre, stanje osnove, ili igra koja govori, a to je stav o ljudima, o sebi, o narodu, o životu, o opstanku, ili o budućnosti. A kad se dogodi igra uma, ili kad se dogodi stvarnost, ljudi veruju u igru sebe, i u stanje svesti, a ne u nesvesno, jer je to stvarnost koja im nije prihvatljiva. Zato je značajno shvatiti da je nesveno kod ljudi ličnost, koja opredeljuje ljude u realnostima, s tim da se to dogodi bez svesnog delovanja, ili pokretanja mislima, ili željom, i voljom

Kad igraš istinom, i igrom stanja, razvijaš igru koja veruje, a to je stanje uma, koje se razvija u skladu sa imenom, ili sa stanjem uma, i sve je to istina. A to je osnov igre, ili osnov istine, i sve je to igra koja zna, što je posebnost koja formira kolektivno. To je forma, i stanje, i celina koja se dogodi, jer je to igra suštine, i sve je to osnov koji se razvija, sa posebnostima, ili sa stvarnostima koje znaju za nesvesno. Zato je važno reći da je kolektivno u istini, ili u igri, ili u osnovi, s tim da je istina u igri, i da je istina forma, ili igra stvarnosti, i da je to stav ljudi koji je valentan, ili značajan, i važan. A kad se dogodi posebnost, ljudi veruju u igru sebe, ili u igru stvarnosti, pa se kaže da je to istina koja zna. A kad se dogodi igra, razvoj pokreće stvarnost, što je celina posebnosti, ili celina rasta, ili igre u osnovi, s tim da kolektivno igra kao osnov, tj kao mozak, ili igre mozgova, i sve je to istina o postojanju, i sve je to istina o razvoju. Mozgovi su formula imena, ili formula igre, ili istina o postojanju, i celina koja se razvija u kolektivnom, a predstavlja osnov stvarnosti, ili osnov igre, što je značajno za budućnost.